Lobuche east (6119m)
se nalazi u centralnom delu regiona Kumbu,
oko 15 km jugozapadno od Mt.Everesta. Predstavlja pravi izazov za
iskusne planinare-visokogorce. Preduslov za uspon na ovaj himalajski vrh
je dobra psihofizička priprema, kao i prethodno iskustvo na usponima
preko 5000m nadmorske visine. Takođe, poznavanje opreme koja je navedena
i tehnika neophodnih za upotrebu te opreme u zimskim uslovima, je bitan
preduslov za učešće na ovoj ekspediciji.
Novosti
(himalajski dnevnik)
-21.o4.2006.
Ekspedicija "Lobuche
East 2006" je uspešno okončana. Članovi ekspedicije su večeras u 22.30 sleteli na surčinski aerodrom
i tako okončali jednu veliku avanturu.
Doček ekspedicije na surčinskom
aerodromu.
-20.04.2006.
Poslednja 3 dana koja smo proveli u Katmanduu su protekla u
napetoj atmosferi. Verovatno ste već svi čuli šta se tamo
dešava, da maoisti i sedam ujedinjenih partija pokušavaju da
smaknu kralja (nešto slično kao kod nas krajem 90-ih).
Za danas je bio
najavljen generalni štrajk svih koji su protiv kralja. On je
pak zaveo policijski čas, i pošto nikome nije dozvoljeno da
od 20h do 8h ujutru šeta ulicama (ne odnosi se na turiste),
mi smo morali kao "Otpisani" da se ujutru dovučemo do
autobusa ministarstva turizma koji nas je nekim sporednim
ulicama izmedju barikada dovezao do aerodroma. Taman kada
smo pomislili da je najgore prošlo, sabotirali su nas
radnici na aerodromu koji su namerno odugovlačili posao (najavljeni
štrajk), tako da smo kasnili u startu 2,5 h i zbog toga
propustili avion iz Dohe za Atinu. Sreća je da smo išli
vrhunskom kompanijom (Qatar airways), pa su nas oni smestili
o njihovom trošku u super hotel u Dohi. Sutra nastavljamo
tamo gde smo stali i ako ne bude nepredvidjenih okolnosti,
ekspedicija "Lobuche East 2006" bi trebalo da sleti
JAT-ovim letom iz Atine na surčinski aerodrom u 22.35h
Inače, ovde u hotelu
nas lepo paze, pa će većina članova ekspedicije posle večere
verovatno doći na svoju staru kilažu (neki su tokom
ekspedicije oslabili i 6-7 kg).
Pozdrav iz Katara.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
"Evakuacija iz Katmandua" :-)
Doha, glavni grad Katara
-15.04.2006. 08.25h
Sinoćna
žurka je bila extra! Jacim je izigravao DJ-a pa je
počeo sa Pepersima dok su se za bilijarskim stolom
smenjivale ekipe. U stvari, Basko i Sead su uglavnom
ostajali, a drugi su se smenjivali :-) Banči i ja smo dva
puta tesno izgubili, dobili su na čistu sreću. A i sto je
malo kriv :-) Veselje je trajalo do ranih jutarnjih sati. Ne znam da li se ostatak
ekipe
probudio, ali ni ne žurimo. U Namčeu ostajemo do ručka, a
posle "peglamo" do nekog lodža koji je na pola puta do Lukle.
Ako Bog da i sreća junačka, eto nas 17. u Katmanduu.
Svi članovi ekipe su
dobro.
Pozdrav svima u
zemlji.
Nebojša Stojančić,
ponosni učesnik ekspedicije
Proslava uspesne ekspedicije u
Paradise cafe-u
-14.04.2006.
Kao što
je to bilo i u odlasku, i sada je jedna od najtežih etapa
bila od Orša do Namče Bazara. Što bi rekao Banči,"peglali"
smo dobrih 7h sa kraćim pauzama. Jednu od njih smo napravili
pored Tjengboče manastira, pa smo imali priliku da vidimo
taj budistički manastir. Za mene je to bilo
fantasticno, jer sam prvi put bio u prilici da vidim nešto
što sam do tada vidjao samo na TV-u. Po mojoj glavi su se
vrtele scene iz filmova "Poslednji kineski car", "7 godina na
Tibetu" i "Mali buda". Monasi su uglavnom deca i bili su
veoma raspoloženi da nam pokažu manastir i slikaju se sa
nama.
Negde oko 17h
stigosmo napokon u Namče. Svi čekamo da konacno pocne veliko
slavlje i zurka u Paradise cafe-u. Ako budem bio u stanju
da pišem saznaćete kako nam je bilo :-)
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije
Manastir Tjengboce
-13.04.2006.
Napustili smo C1, protutnjali pored bivšeg BC i krenuli za
Oršo. Iza nas je ostao Lobuche East čekajuci neke nove
ekspedicije koje će, nadam se, poput nas pokušati da poprave
procenat izlaznosti na vrh (trenutno je manji od 50%).
Od danas više nema
spavanja po šatorima. U Oršou smo se smestili u lodžu sa
jednim od najlepših pogleda na himalajske vrhove. Pošto je
to raskrsnica mnogih ekspedicija, bilo je zanimljivo pratiti
iz zastakljene trpezarije sve te ljude i karavane jakova.
Tu tišinu je u jednom
trenutku prekinula pesma "We are the champions", koju je
neko od naših Šerpasa pustio na kasetofonu. Šta reći sem da
su uboli stvar :-)
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
Majca sa potpisima
učesnika ekspedicije okačena u Oršu
-12.04.2006.
Jutros u
9.25 po lokalnom vremenu, ekaspedicija "Lobuche East 2006"
je izašla na vrh. Dan ranije je zbog zdravstvenih problema
odustao Pavle Ferarinov, a još tri člana ekspedicije (Dragana
Prošić, Slobodan Lalić i Srdjan Lorencicni) su
odustala u toku uspona. Na vrh su izašli:Dragan Jaćimović, Duško Matić,
Branislav Knežević,
Nebojša
Stojančić,
Kokan Novović, Šime Grdović, Dobrica Dabović,
Sunčica Cvetković, Aleksandar Urošević,
Basar Čarovac, Slavica Ćosić
i Sead Muminović.
-09.04.2006.
Konačno
smo stigli u BC i uzbudjenje polako raste. Vec ponestaje
drugih tema i ostaje ona glavna - strategija za vrh i naše
procene.
Sledeće javljanje je
posle uspona.
Pozdrav svima u
zemlji.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
-08.04.2006.
Dan je
bio savršen za aklimatizaciju. Jutro je bilo prilično toplo,
pa smo se posle doručka uputili ka Gorak Šepu 5300m. Jaćim je procenio da je loša prvobitna ideja da idemo do Everest
BC, jer bi to trajalo predugo i bespotrebno bi se umorili
kada nam je svežina preko potrebna. I ovu aklimatizaciju je
cela grupa, kao i sve prethodne, dobro podnela.
-07.04.2006.
Polako
napredujemo ka našem konačnom odredištu, Lobuche base
camp. Još jedan korak nas deli odatle, a to je selo Lobuche u
koje smo danas stigli. Iza nas je ostao Ama Dablam, a sa
naše leve strane su se uzdizali Taboche i Cholatse. Put nije
bio naporan pa smo mogli na miru da uživamo u lepotama
Himalaja.
Sutra nas očekuje
poslednja aklimatizacija pred odlazak u base camp.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije.
-06.04.2006.
Današnji
aklimatizacioni uspon su svi dobro podneli i svi se osecaju
dobro.
Pozdrav svima u
zemlji.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije.
Pogled sa Nangar
Canga na Ama Dablam
-05.04.2006.
Iz Oršoa
smo krenuli laganim tempom ka Dingbočeu. Tu ostajemo dva
dana da bi se što bolje aklimatizovali, a sutra imamo drugi
aklimatizacioni uspon na vrh Nangar Cang 5050m.
-04.04.2006.
Prirodno
budjenje - već po navici.Bilo nam je potrebno oko sat
vremena do Pengbocea gde smo napravili pauzu za ručak, a
potom smo nastavili ka Oršu.
U Oršu su nas čekali
nasi Šerpasi, jakovi i ostala ekspedicijska oprema. Od danas
pa na dalje nema više spavanja u lodževima već samo u
šatorima, pa će sada više doći do izražaja kvalitet naših
vreća.
-03.04.2006.
Put od
Namče Bazara do Debočea je druga po težini etapa do našeg
baznog logora. Da bi štedeli energiju, većina iz grupe je
unajmila portere. Nakon 6h pešačenja stigli smo do
Rododendron lodža i tu prenoćili.
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
-02.04.2006.
Imali
prvu aklimatizaciju do hotela "Everest wiev". Svi smo je
dobro podneli i svi se osećaju dobro.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije
-01.04.2006.
Posle prirodnog
budjenja (prvi put posle tri dana) i obilnog doručka krenuli
smo na jednu od najtežih etapa ove naše ekspedicije.
Prevalili smo visinsku razliku od skoro 800m. Put je bio
naporan jer se islo gore-dole, ali ipak smo svi dobro
podneli put i stigli u Namche Bazar oko 16h. Smestili smo se
u lodge Kalapather, tradicionalno mesto Jacimovih
ekspedicija. Popodne je pocela kisa, ali se nadamo lepom
vremenu sutra.
Sutra idemo na prvu
aklimatizaciju na 4100m i tu ćemo videti ko je od čega
sazdan :-)
Nebojša Stojančić,
učesnik ekspedicije
-31.03.2006.
Danas smo ustali rano
oko 5h i avionom u 6h i 15 min krenuli iz Katmandua za Luklu.
Iako sam mnogo puta slušao o tom letu, to je nešto što se
rečima ne može opisati. Avioni se poredjaju jedan iza drugog,
piloti daju pun gas, a onda puste kocnicu i u razmaku od 2-3 min poleću jedan za drugim kao
sa nosača aviona. Neki članovi ekspedicije kojima ovo nije
prvi put da idu avionom od Katmandua do Lukle su prespavali, dok sam ja kao dete ispred
poslastičarske radnje buljio kroz prozor u himalajske vrhove.
Sletanje u Luklu je
takodje doživljaj, pošto se sleće na veoma kratku pistu. U
Lukli
smo napravili kracu pauzu i krenuli ka Tok-toku. Pratili smo
nabujalu reku Dud koši, prelazili više puta preko visećih
mostova i uživali u rascvetalim trešnjama i rododendronima.
Na 45 min pre Tok-toka napravili smo pauzu u jednom lodžu da
ručamo. Posle ručka smo nastavili ka Tok-toku gde nas je
dočekao ljubazni Nima. Umorni od puta, odmah
posle vecere uvukli smo se u vreće i uronili u carstvo snova.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije
-29.03.2006.
Posle
četiri promenjena
aviona, preko Atine, Bahreina i Dohe,
konačno smo jutros po lokalnom vremenu
stigli u Katmandu.
Ceo dan smo proveli u obilaženju radnji sa planinarskom opremom.
Na kraju više nismo znali u kojoj smo bili i
gde smo šta videli. Generalni zaključak je
da je to najveći vašar planinarske opreme na
svetu i da čovek može svašta da nadje, od
krša, koji je ruku na srce džabe, pa sve do
dobre opreme po izuzetno povoljnim cenama,
ali i vrhunske zbog koje otpadaju uši kao i
bilo gde u svetu.
Za sada ovoliko jer Jacim
zove na veceru. Ako bude obilna kao i ručak, ne znam kako
će to moj stomak
svariti, koji se uzgred, još uvek nije oporavio
od ručka :-)
Svi članovi ekspedicije su
dobro i za sada uživamo.
Nebojša Stojančić, učesnik ekspedicije.
Slike
Katmandua
-28.03.2006. Danas počinje ekspedicija
"Lobuche East 6119m". Šesnaest visokogoraca predvođenih
Draganom Jaćimovićem kreće na Himalaje sa ciljem da ispenje
vrh Lobuche East 6119m. Javljaćemo se kada god budemo bili u
mogućnosti. Probaćemo da vam dočaramo atmosferu i da vam
prenesemo bar deo onog što ćemo iskusiti tokom ove
ekspedicije.