Alpinistička sekcija
Link na slike
AS u
Paklenici - IV deo
U aprilu ove godine su članovi alpinističke sekcije po prvi put
otišli na penjanje u Paklenicu. Polovinom oktobra
dogodio se i četvrti odlazak u to sjajno mesto. Suvišno je pričati
koliko nam tamošnji ambijent i stene prijaju, znače i koliko nas inspirišu.
Tako je bilo i ovog produženog vikenda. Sunčani oktobarski dani bez vetra
i mirne noći pod mesečinom su i ovog puta bili na našoj strani. Lepi
usponi u odličnoj steni, miris mora, šetnja kroz šumu od Klanaca do
Marasovića, večera kod Dinka i na kraju dobra ekipa učinili su i
ovaj odlazak jednim od onih koji ostaju u najlepšem sećanju.
09.10. Put od Beograda do Starigrada trajao je 7h.
Stižemo u ponoć i imamo dovoljno vremena za odmor pred sutrašnje penjanje.
10.10. Ujutru ne žurimo već odlazimo do Starigrada
kako bismo kupili nešto hrane za uveče i kako bi Vera kupila šlem u
prodavnici. Peške idemo od Starigrada do početka penjališta i obilazimo
veći broj stena jer su neki od članova prvi put ovde pa je lepo da
vide šta sve ima pre nego što se navežu.
Mina, Vera i Skedža kao trojna naveza radi upoznavanja stene za
početak penju Lidijin 5c, 90m, u Kukovima ispod Vlake. Mina je vodila, a
Skedža i Vera su peli simultano. Od izlaza Lidijinog su produžili smerom
Nosorog još ceo jedan rastežaj od 60m i težine 4b.
Sa vrha smera su sišli niz uže i potom stazom do parkinga. Nakon
kraćeg odmora, na Mininu inicijativu, ušli su i popeli smer Andy & Max, koja ima dva cuga težine 5c. Reči su suvišne i njima
se ne može iskazati njihovo oduševljenje nakon prvog dana penjanja u Paklenici.
Igor i Džoni se odlučuju za pokušaj penjanja
Brida za mali čekić u Stupu Anića kuka. To je prva smer u
Paklenici koja je dobila ocenu veću od VI (UIAA). Nakon osmatranja
ključnog plafona u prvom cugu, navezujemo se i krećemo. Prvi cug je
ocenjen sa 6c+ (VIII- UIAA) i vodio ga je Džoni. Nakon puno bezuspešnih
obostranih pokušaja da plafon popnemo slobodno, prolazimo detalj na A1. Nije
nam baš bilo pravo što smo tako prošli detalj, ali ovog puta mu nismo bili
dorasli. Možda su nam smetali i klinovi u pukotini nad plafonom koji su bili na
zgodnim mestima za hvat, ali to sad nema veze. Doći ćemo svakako
naredni put u istu ovu smer i bićemo spremniji nego sad. Nakon puno
cimanja u prvom cugu i naredni, kojeg je vodio Igor, pao nam je teže nego što
bi inače. I drugi cug ima dobar previs u sebi samo što su hvatovi bolji.
Treći i četvrti cug su težine 4c (V UIAA) i njih prolazimo bez
problema. Nakon toga abzajlujemo i vraćamo se u Klance gde posmatramo
napredovanje ostatka naše ekipe u smeru Andy & Max. Kad su sišli do nas
već je bio mrak. Dan smo završili uz Skedžin roštilj, Rollingstones i
domaću smokovaču.
11.10. Džoni i Igor kreću rano ujutru pod Trapez u
Anića kuku. Plan za danas je smer Kača, 350m 6a+ (VII-). Smer je
prvenstveno popeo Franček Knez. Ispred nas i ispod nas smo imali po jednu
slovenačku navezu. Smer je vrlo lepa i zanimljiva, a ocene na nivou.
Gotovo nijedan cug osim početnog zagrejnog nije lak. Ključni rastežaj
je pravilna zajeda od 50m koja ne popušta celom dužinom. U njoj bismo se teško
odlučili za najteži pokret jer se celom dužinom penju isti ili slični
pokreti. Zanimljivo je da će vas nakon ovog cuga boleti listovi u nogama,
a ruke ćete slabo i koristiti. Nakon ovog cuga, sledio je cug 6a sa dobrim
previsom i nekoliko delikatnih pokreta u njemu. Sve do samog izlaza težina je
oko V+, VI- tako da nije bilo opuštanja. Smer je poluboltovana. Na pojednim
mestima su razmaci preko 30m, a ima i štandova koji nisu na 2 bolta pa je
korisno poneti po neki zaglavak i šlingu. Manjak boltova nadoknadjuju već
postavljeni klinovi koji su u solidnom stnaju. Smer smo popeli za 6h i možemo
reći da nam je baš bio po meri tog dana. Poredjenja radi, mislim da je
zahtevniji od Velebitaškog koji ima istu ocenu i visinu.
Mina i Skedža ulaze u
Brahmov smer 5c (VI UIAA), 300m. Pošto su se prethodno zagrevali u sportskim
smerima, u Brahma ulaze vrlo kasno, u podne. Kada se tome doda da su nakon
kamina VI, dva naredna cuga mašili smer, onda je neplanirani bivak bio neizbežan.
“Iz estetskih razloga, izbegavajući zatravljeni žljeb“, skrenuli su u smer
Black magic women (Bmw), koja se ukršta sa Brahmom u delu iznad kamina i gde su
obe smeri približno istih težina. Medjutim, kada su nakon 60m morali da penju
ploču 6a i prečkaju 30m da bi se vratili u originalnu smer jer u
nastavku Bmw dostiže težinu 7b+, dragoceno vreme im je iscurelo. Pao je mrak i
bivakovali su na mestu od koga im je sutradan ujutru trebalo svega 15 minuta da
izadju iz smera. Mesto za bivak je bilo pristojno, noć duga, ali mirna i
ne mnogo hladna, tako da su platili “small price“ za greške koje su napravili.
12.10. Na dan povratka, Džoni, Vera i Igor odlučuju
da penju smer u blizini parkinga kako bismo se vratili u pristojno vreme
kući. Izabrali smo smer «Še je od Draga je od Draga» u Kuku od Skradelin.
Smer je visok 130m i težine 6b+ (VII+). Smer odlikuju lepi detalji težine V+ i
VI- u prva tri cuga, a poslednji cug značajno odudara od prethodna 3. Radi
se o solidnom previsu koji traje oko 7m nakon kojeg se izlazi na nešto
oboreniji teren, a potom opet u manji previs i tu je kraj. Nakon par-nepar,
Džoni je izvukao pravo da kao prvi penje taj cug. Na žalost nismo ga
on-sight-ovali, ali smo ga prešli vrlo brzo iz drugog pokušaja. Prosto, u
velikom previsu nemate dovoljno vremena za razmišljanje jer snaga curi i ako ne
vidite sledeći pokret na vreme, brzo se umarate. Nakon 3h penjanja, smo na
kraju smera, abzajlujemo i vraćamo se u apartman.
Mina i Skedža su nakon bivaka stigli do parkinga
oko 11h i tog dana nije bilo penjanja za njih.
Polazimo za BG u 5:30h i stižemo u ponoć.
Sve u svemu, sjajno penjanje i treba ga ponoviti.
Igor Skender.