Link na slike
Još jedan odličan vikend u Paklenici.
Odlična stena, lepo vreme i sjajna ekipa učinili su da 660km udaljena
Paklenica ne bude preveliki zalogaj za vikend penjanje.
9.5. Stižemo kolima u ponoć u Starigrad i
smeštamo se u apartmanu. Autoputem se iz Beograda stiže za oko 6h 30min. uz
jednu pauzu.
10.5. Posle 6h spavanja ustajemo i krećemo ka
steni. U Paklenici je sada visoka sezona i ima puno ljudi pa valja poraniti.
Bojan i Siške se zagrevaju u smeru Trik, 5a 125m u Stupu, računajući
da će se u medjuvremenu rasčistiti gužva u Mosoraškom. Trik penju bez
problema za 1h. Zatim ulaze u Mosoraški smer, videvši samo jednu navezu iznad.
Sve je išlo glatko do najtežeg cuga gde ih je sačekalo iznenadjenje. Na
polici je bilo bar još 5 naveza koje su čekale. Na tom štandu su proveli
2h u mestu. Pred mrak konačno izlaze na vrh Anića Kuka. Mosoraški
smer je najpopularniji u Paklenici i u njemu je uvek gužva tokom sezone, mahom
zbog toga što ulaze naveze koje su kadre penjati težine IV i V. Zbog toga se u
cugu VI napravi gužva koja može da pokvari prelepi užitak penjanja ovim smerom.
Bojan i Siške su u apartman stigli nešto pre 22h i tog dana su popeli oko 500m.
Igor i
Džoni su još u Beogradu isplanirali da penju Senza Pieta, 220m 6b+. U našem
smeru nije bilo gužve i bilo je pravo uživanje penjati strme ploče sa
malim hvatištima i zanimljivim pokretima. Nakon 4h izlazimo iz smera i abzajlom
se spuštamo na sipar i zatim na put. Tog dana se „doradjujemo“ u smeru Karamara
Sweet Dreams, 6a+ 130m, u steni Velikog Ćuka. U apartmanu smo bili oko 19h
popevši tog dana 350m stene uglavnom težine veće od VI.
11.5. Nakon jučerašnjeg celodnevnog penjanja i
predstojećeg puta ka Beogradu, Siniša i Bojan se odlučuju za lakše
penjanje. Izbor je bio smer Karabore, 5b 120m u Stupu kojeg su popeli bez
teškoća. Do kraja dana penjali su sportske smeri u Klancima.
Igor i Džoni su smelo odlučil da pokušaju popeti jedan od najlepših
smerova u Paklenici – Albatros, 6c+ 350m. Prvi cug je i najteži. Radi se o
previsnoj kosoj zajedi sa tankom pukotinom koja povremeno nestaje. Težina VIII-
nam je bila teška za „on sight“ pa smo obojica seli u pojas nekoliko puta.
Nakon toga su sledili cugovi težine V, VI i VII ali su nam i oni teško padali
nakon početnog šoka u VIII-. Uglavnom se radi o vertikalnim cugovima u
kojima se često ostaje na rukama i ima retko prilika da se odmori. To nas
je u narednih 300m iscrpelo mnogo više nego cugovi istih težina dan ranije.
Smer smo popeli za 7h i vratili se u Starigrad oko 18h. Usledili su pakovanje i
put za BG, gde stižemo oko 2h ujutru.
Igor Skender.