Alpinistička sekcija
Link na slike 16.10. Put autobusom u organizaciji «PD Pobeda».
17.10. Dolazak na Bled. Većina grupe kreće ka
Kredarici putem preko Rudog Polja. Džoni, Tijana, Stepa i Igor nastavljaju do
Aljaževog doma u dolini Vrata pod Stenu. U Vratima celi dan pada sitna kiša.
Cela dolina do visine 2200m je u oblaku i vlažnost je velika. Pristupamo po
podne putem kroz Prag do visine prvog praga gde se odvaja pristupni put za
smeri u istočnom delu stene. Stenu nismo ni videli jer je oblačnost
dozvoljavala vidik do 100m. Vraćamo se u dom. Do kraja dana se
provlači pitanje «Šta činiti sutra?». U petak je celi dan kiša
kvasila stenu. Ako se razvedri temperatura će pasti za 10-ak stepeni i
pojaviće se vodeni led u steni. Zaključujemo da je odluku najbolje
doneti sutra ujutru.
18.10. Budimo se u 6h. Mrkli je mrak, ali je nebo
zvezdano. Stena se vidi pod mesečinom i reklo bi se da nema puno snega u
njoj. Budi se nada da će ipak biti penjanja. U 7h polazimo putem kroz
Prag. Nikola i Igor se odvajaju u visini prvog praga i pristupaju ulazu u
Nemšku smer, a Tijana i Stepa nastavljaju kroz Prag do Kredarice. Nakon malo
traženja, nalazimo ulaz u smer i uspon počinje. Temperatura je ispod nule,
ali u donjem delu stena je bila uglavnom suva. Penjemo u rukavicama i
gojzericama. Krećemo se «u šlingama» sve do crnih ploča u Zimmer
Jahn-ovom izlazu. Usput smo snimali teren za ponavljanje ovog smera u
kalendarskoj zimi nekad u budućnosti. Penjanje Nemške smeri zimi je «High
school» i po slovenačkim standardima. Verovatno da linija smera zimi nije
ista kao originalna letnja, već se hvata kombinacija Wagnerjeve grape i
Nemške smeri. Do vpisne knjige na Nemškom turncu smo bili nakon 2h penjanja, a
ubrzo smo i pod crnim pločama. Odatle pa na dalje se javlja verglass u
većim količinama što nas je usporilo i učinilo uspon nešto
opasnijim. Poslednja 2-3 cuga nakon prečke penjemo u klasičnoj navezi
sa sve štandovima. U ovom delu ima snega i tankog leda pa smo morali jako
pažljivo da se krećemo. Poslednji cug je i najteži u smeru, ocenjen je sa
IV- i radi se o blagom previsu od 3-4m sa dobrim hvatovima i gazovima. Na
Slovenskom stolpu smo nakon 4h penjanja. Smer je uglavnom skromnih težina, ali
u ovim uslovima ne bi bilo pametno da smo penjali bilo šta teže. Iznad
Slovenskog stolpa pa sve do vrha Triglava vladaju zimski uslovi. Strana vrha
koja pada na ledenik pod Kredaricom obiluje ledopadima koji su već
formirani, do doma je teren pod snegom koji kvalitetno prima alatke i dereze. U
domu se nalazimo sa Tijanom, a ubrzo se priključuje i Stepa nakon popetog
vrha putem od Kredarice. Odlučujemo da noćimo na Kredarici i ujutru
se spustimo nazad u Vrata.
Tog dana je Vlada Matković izveo poveću
grupu planinara na vrh Triglava. Nakon ispitivanja terena sa Kredarice, odluka
je bila da se obidje Mali Triglav i pokuša uspon sa južne strane od doma
Planika. To je bila dobra taktika, jer je strana sa Kredarice nešto strmija i
ima dosta snega i leda za razliku od južne strane. Više detalja o tom usponu
možete naći na sajtu PD Pobeda >>.
19.10. Nas četvoro
silazimo u Vrata preko Praga, uzimamo
ostatak opreme koji smo ostavili
u Aljažu. Ljubazno se pozdravljamo sa
još ljubaznijom gospodjom koja radi u Aljaževom domu i putujemo
do Bleda gde se nalazimo sa ostatkom
grupe. Hvala Klementu i Tanji
koji su nas
prebacili od
Vrata do Bleda. U ponoć smo
u Beogradu.
Igor
Skender